Sud časti Društva Srbije za odnose sa javnošću sproveo je istraživanje pod nazivom ’UnaPRedi PRaksu’, sa ciljem da se ispita primena etičke prakse i poštovanja etičkih normi u oblasti odnosa sa javnošću, a sa željom da se postojeći okviri utvrde i unaprede. Rezultati dobijeni nakon anketiranja samih PR stručnjaka ostavlja značajan prostor da se zajedno zapitamo kakve zapravo odnose sa javnošću zastupamo.
Od ispitanika traženo je, između ostalog, da ocene prisutnost etike u profesionalnim okvirima PR-a, opišu šta za njih znači etičko poslovanje, daju svoje sugestije za unapređenje postojećeg Etičkog kodeksa DSOJ-a, ali i kažu da li su se u svom dosadašnjem radu susretali sa primerima kršenja etike, kao i da li su takve primere do sada prijavljivali i zašto.
Rezultati pokazuju da je svega 54% ispitanika upoznato sa postojećim etičkim kodeksom DSOJ-a te da smatraju da najveći izazov nije njegov sadržaj već primena postojećih okvira u svakodnevnoj praksi PR stručnjaka s obzirom da je najveći broj njih naveo da u domaćoj praksi ne postoji sistem sankcionisanja kada je u pitanju kršenje etičkih normi.
Od ukupnog broja popunjenih anketa, svega 74% njih se izjasnilo da li su se u svom dosadašnjem radu susretali sa kršenjem etičkih standarda u PR-u, od čega je takvo iskustvo imalo njih 52%. Možda otuda i ne čudi opšta ocena od svega 2,7 (na skali od 1 do 5) kada je reč o primeni etike u odnosima s javnošću u Srbiji. Dakle, jedva dobar.
Iako generalni utisak stručne javnosti ukazuje na postojeću etičku krizu, ipak se veoma mali broj PR profesionalaca odlučuje na prijavljivanje slučajeva kršenja etičkih normi poslovanja. Kao glavno obrazloženje, najveći broj njih navodi strah od gubitka posla ili klijenta, osećaj kolegijalnosti i nepoverenje u ishod takvog čina, odnosno nedostatak adevatnih mera sankcija za počinioce ovakvih prekršaja.
Na pitanje da li bi ubuduće prijavljivali takve situacije, njih 42% odgovorilo je potvrdno, 20% ne bi prijavljivalo, dok 14% njih tvrdi da ta odluka zavisi od okolnosti i procene rizika u datom trenutku.
Kao najčešće vidove kršenja etičke prakse, ispitanici su naveli plasiranje netačnih ili parcijalnih informacija ka javnosti, ali i međustrukovne odnose i poslovne prakse unutar PR zajednice.
Opšti zaključak svih koji su učestvovali u anketi fokus stavlja na edukaciju kako PR stručnjaka tako i onih koji sa njima direktno ili indirektno sarađuju, kako bi se lakše uočili primeri kršenja etičkih standarda i omogućilo njihovo suzbijanje, ali i podizanje svesti o opštem značaju etike u PR profesiji i neophodnosti definisanja jasnih mera sankcija za njihovo kršenje, kako bi se nadalje očuvao kredibilitet same struke.
Od popunjenih anketa, sa ukupno 14 pitanja iz oblasti etičkog poslovanja u odnosima s javnošću, gotovo 70% popunile su koleginice, a najveći broj anketiranih bave se odnosima sa javnošću preko deset godina. Među ovim iskusnim stručnjacima, više od 50% činili su zaposleni u PR agencijama, što je anketi značajno doprinelo u pogledu akumuliranog iskustva u radu sa različitim klijentima.
Upravo zbog toga, pogled na struku nakon ovih rezultata ostavlja nam svima da zajedno pronađemo pravi odgovor na pitanje – da li još imamo etiku u odnosima sa javnošću i na kakvim odnosima zapravo gradimo svoju struku u budućnosti?
Autor teksta: Tamara Koštro, predsednica Suda časti DSOJ
Loading...
