Jasmina Stojanov, Managing Director agencije Nova PR, specijalno za Marketing mrežu govori mogu li kompanije da zloupotrebe društveno odgovorno poslovanje, da li je CSR=PR i koja je uloga PR stručnjaka i agencija u društveno odgovornom poslovanju.
Mnoge kompanije za sebe kažu da su društveno odgovorne. Na koji način možemo prepoznati pravo društveno odgovorno poslovanje od obične promocije kompanije?
Teško je ulaziti u ocenjivanje šta je stvarno odgovorno, a šta nije. To bi značilo arbitriranje o nečijim motivima, i takav bi nas pristup sigurno odveo u grešku. Motiv nije bitan. Bitno je da svaka kompanija ima svest o svojoj društvenoj odgovornosti. A kada je ima i kada nešto konkretno i pozitivno preduzima, motiv i nije bitan.
Mogu li kompanije da zloupotrebe društveno odgovorno poslovanje? Ima li slučajeva da se akcije društvene odgovornosti koriste za zataškavanje krize u kompaniji?
Svaka kompanija im pravo da svaki svoj postupak iskoristi u smislu svog boljeg pozicioniranja na tržištu i građenja brenda. Legitimno je da za svaki pozitivan, humanitaran gest kojim se čini dobro delo, kompanija uknjiži pozitivan poen u javnosti. Naravno, kada se govori o akcijama humanitarnog tipa tu treba imati meru u smislu obznanjivanja, ali ih i ne treba skrivati jer su take vesti o takvim akcijama poziv i drugima da se u njih uključe i da se firme, prosto, takmiče ko će više i bolje.
Može li, po Vašem mišljenju, društveno odgovorno poslovanje doneti i negativni publicitet i u kojim slučajevima?
Svaka aktivnost firme može od strane zlonamernih da se spinuje na način koji može određenoj kompaniji naneti štetu. Tu je uloga dobre PR agencije, da predvidi i spreči tako nešto. A ako se šteta desila da je sanira.
Koja je uloga PR-ova i agencija u društveno odgovornom poslovanju? Da li PR agencije mogu „naterati“ svoje klijente da budu društveno odgovorni?
PR agencija može i mora svom klijentu da objasni važnost takvog delovanja. Ima firmi koje jednostavno ne razumeju efekat, ne razumeju potrebu. Marketing, čiji je PR samo deo, ima, u klasičnom tumačenju, za obavezu da poveća prodaju proizvoda. Da bi se proizvod prodavao, potrebno je da se formira interakcija između proizvoda i kupca. Ranije je interakcija bila jednostrana, a danas se i proizvođač obraća kupcima, ali se i kupci obraćaju, zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, i u toj razmeni informacija, utisak i emocija, neophodno je da kupci vide kako njihov omiljeni brend ima odnos prema širim potrebama kupaca, tj. građana i mimo uske relacije prodavac-kupac. Neophodno je da brend postane deo života građana i izvan prodavnice. I da bude tamo gde će građani to da cene.
U kom slučaju bi neka PR agencija trebala da odbije klijenta koji nije društveno odgovoran i ne obraća pažnju na društvo u kome posluje?
Teška su vremena i nezahvalno je savetovati agencije kako da odbijaju klijente, ali one svakako mogu, a ako ostvare dobar i partnerski odnos sa klijentom i da uvedu svet društvene odgovornosti čak i one koji nemaju prirodno razvijenu potrebu za tim.
Kako ocenjujete situaciju u Srbiji kada je u pitanju CSR i u kojoj meri je to zaživelo kod domaćih kompanije?
Velike svetske kompanije su dolaskom u Srbiju, najviše se to dešavalo pre četvrt veka, donele i ideju društveno odgovornog poslovanja. One su jednostavno prenele model ponašanja koji je u njihovim civilizacijski i privredno razvijenijim zemljama bio normalna pojava. Pa su se naše firme učile na iskustvima došljaka. I sada je to i kod nad, u ozbiljnoj meri, postalo nešto što se podrazumeva. Ne postoji domaća uspešna firma koja ne primenjuje iste principe komunikacije kao i slične kompanije bilo gde u razvijenom svetu.
Autor: Ivana Parčetić Mitić