Posle Drugog svetskog rata, sa drastičnom promenom društvenog uređenja menja se i lični opis prestonice zemlje. Između ostalog, propaganda postaje osnovni mehanizam komunikacije sa ljudima, prvo politički, a kasnije i komercijalno sa rastom i razvojem industrije širom zemlje.
Posle rata, kafana Albanija je, kao u Puškinovoj bajci o zlatnoj ribici, postala palata. “Velika lutrija” je svoje plakate smestila između spratova. Svaki međusprat je poentirao oglasnom porukom, nagradom.
Naravno, samo ako samo uplatiš taj tiket.
I druge zgrade na Terazijama su na reverima svojih međuspratova postale “zakićene” svetlećim reklamama, najčešće logotipima najvećih državnih preduzeća. Oglašavanje na fasadama bilo je živo i zdravo.
Kraljev sajam je ustupio mesto velelepnom kompleksu numerisanih hala koji poznajemo i danas. Sajam je sada imao kapacitet da isprati potrebe Federacije za sopstvene, ali i sve učestalije međunarodne događaje. Kao i uvek, gde ljudi, tu i reklama, tako da su događaji povezani sa sportom i privredom, preko sponzorstava, činili značajan deo marketinških budžeta domaćih preduzeća. I marketing i reklama su kategorije od državnog interesa usko vezane za privredu.
Preduzeća koja su učestvovala kao izlagači ili sponzori na manifestacijama su dobijala vrednost preko konstrukcija na samom licu mesta, brendiranih postera, barjaka, oglasnih tabli koje su davale vidljivost na direktan način preko ljudi na licu mesta, ali i na posredan način.
Dodatna, tj. najveća vrednost je bila u tome da se materijal vidi na televizijskom prenosu ili da je na mestu koje će uhvatiti fotograf za dnevne novine. Neke fotografije su i dan danas svedočanstvo te investicije, poput ove na kojoj se vidi da je Yugotours sponzorisao svetsko prvenstvo u plivanju.
Ceo članak možete pročitati na sajtu AlmaQuattro.
Copyright: Ilustrovala Iva Kujundžić