Subota popodne, prilazim Sava centru. Pored mene protrčavaju dečaci sa kartama u rukama, trče ka ulazu. Stižem do ulaza i vidim neke roditelje koji svojoj deci daju poslednje savete i uputstva za ponašanje na jednom ovako velikom događaju: „Evo ovde ti je voda, držite se zajedno da se ne izgubite, a ja ću biti ovde za četiri sata“. Na samom ulazu gospodin koji cepa karte začuđeno me gleda – ne vodim nikakvo dete, a po uzrastu odstupam od ostatka publike. Smeši mi se i kaže „Srećno, gore je haos!“.
Penjem se uz stepenice i prvobitno nejasna izjava gospodina koji cepa karte počinje da dobija smisao: žamor dolazi sa svih strana, gomila dece trči po stepeništu, glasna muzika dopire iz foajea, dok se iz velike sale čuje vrištanje. Publiku uglavnom čine deca uzrasta između 7 i 13 godina i veliki broj njih je tu sa roditeljima. Ima više dečaka nego devojčica.
U prepunoj velikoj sali u toku je nastup jednog od mnogobrojnih srpskih Jutjubera koji su se udružili i organizovali prvi festival ovog tipa u Srbiji. Pored glavne bine tu je i kutak za gejmere, a na „Fanta music stage“ bini smenjuju se bendovi alternativnog zvuka. Pored ovih sadržaja, koji su dostupni svima koji imaju „običnu“ ulaznicu, postoji i zona kojoj je moguće pristupiti samo sa VIP kartom, koja je koštala 2000 dinara. Sve VIP ulaznice brzo su rasporodate, a one omogućavaju pristup Q&A delu gde posetioci postavljaju pitanja Jutjuberima, kao i zoni koja je namenjena neformalnim susretima publike i Jutjubera koja najčešće služi za slikanje selfija sa njima.
Dobra organizacija manifestacije „Balkan Tube Fest“, uz dobru online promociju (pregledan sajt, Facebook i Twitter stranica, Jutjub kanal…) ukazuje na jednu sposobnu mladu generaciju, koja je prepoznala potencijal koji pružaju Jutjub i društvene mreže i okupila čitavu armiju fanova. Postavlja se pitanje šta je to što je privuklo 5000 dece i mladih u Sava Centar? Populacija Jutjubera koji su učestvovali na festivalu vrlo je heterogena, među njima možemo sresti Jutjubere oba pola i različitog uzrasta – od osnovne škole, do ranih tridesetih kao i različite teme koje pokrivaju – od šminkanja i modnih saveta, do gejminga, komičnih skečeva i sporta. Ipak, svi oni od strane publike percipirani su kao velike zvezde, objekti obožavanja i za svima njima fanovi trče, traže autograme i žele da se fotografišu.
Ukoliko odgovor potražimo u komentarima ispod video klipova na Jutjubu, možemo da vidimo da publika pripisuje uspeh trudu, zalaganju i upornosti Jutjubera. Komentari ukazuju na to da mladi veruju da su Jutjuberi koji su poznati zasluženo to postali, što implicira da ako i oni budu vredno i uprorno radili, tj. pravili video klipove i promovisali ih, i oni će postati poznati. Čini se da postoji uverenje o tome da je to “proveren recept” i da je ključ u tome što je ta vrsta popularnosti, uz sve benefite koje nosi, svima dostupna.
Zvezde Jutjuba uživaju u popularnosti, rade nešto zabavno i kreativno, uživaju u tome, imaju potpunu slobodu da izraze sebe i jasno iskažu svoje stavove i uverenja, a usput mogu još i da zarade. Oni su bliski svojoj ciljnoj grupi – to su mladi iz njihovog okruženja, oni žive u istim uslovima, oni se zabavljaju na isti način, oni imaju iste strasti, interesovanja i iste probleme kao i njihova publika. Oni su autentični i neisfolirani, u “nemontiranim” situacijama njihovi fanovi otkrivaju njihove dobre strane kao i njihove nesavršenosti – kada ujutru raščupani ustanu iz kreveta, kada se iskreno nerviraju dok gube u igrici, kada pričaju o stvarima koje ih muče. Oni su im dostupni – odgovaraju na njihove poruke ili komentare, sastaju se sa njima, puštaju ih da budu deo njihovih video klipova, deo njihovog sveta. Najzad, što je najbolje od svega – svaki od tih fanova ima šansu da jednog dana postane Jutjub zvezda!
Ma kakav stav mi imali o svemu ovome, fenomen “Jutjub zvezda” je postao trend koji (u okviru ograničene uzrasne grupe) itekako živi. Možemo diskutovati da li je to dobro ili ne i kakav uticaj ima na mlade, možemo polemisati o vrsti sadržaja koji se na ovaj način plasira, možemo kritikovati ili podržavati, ali jedno je ipak činjenica – ti mladi ljudi su pronašli formulu koja ih je dovela do uspeha. Pa možda onda ponešto možemo i naučiti od njih!
Tekst napisale: Andrea Kočiš i Željka Mićić, McCann Truth Central, Beograd