Ovogodišnja sedma konferencija o Internetu DIDS 2016 biće održana 15. i 16. marta, u hotelu „Hyatt Regency Beograd“, pod sloganom „Živimo Internet… Globalno – Bezbedno – Lokalno“, a organizator je Fondacija „Registar nacionalnog internet domena Srbije“ (RNIDS). Prvi blok konferencije DIDS 2016 tradicionalno je posvećen aktuelnostima u internet industriji na globalnom nivou i daje odgovor na pitanja šta, ko, gde, kad i kako globalno upravlja Internetom.
Kada je američka Nacionalna administracija za telekomunikacije i informacije (NTIA) u martu 2014. objavila nameru da prepusti svoju nadzornu ulogu nad time kako ICANN vrši IANA funkciju globalnoj višeakterskoj zajednici, planirano je da se taj proces tranzicije završi do septembra 2015. Međutim, još tada je NTIA ostavila mogućnost da se, po potrebi, rok za završetak tranzicije pomeri za dve ili najviše četiri godine. Povod ovog „opreza“ američke administracije je u visokoj organizacionoj kompleksnosti i političkoj težini ICANN-a, a posebno IANA funkcije koja, makar teoretski, omogućava da se celi internet domeni – uključujući i domene nekih zemalja – uklone sa Interneta; posebnu težinu dao je eksplicitan stav NTIA da nadzor neće predati ni jednoj drugoj državi niti međunarodnoj organizaciji već isključivo globalnoj višepartnerskoj internet zajednici. Nakon pokretanja obimnih diskusija u okviru ICANN-a, osnovana je Koordinaciona grupa za tranziciju upravljanjem IANA (ICG) koja se bavila sakupljanjem mišljenja i pravljenjem predloga tranzicije, kao i dodatna Radna grupa za mehanizam odgovornosti ICANN-a, što je došlo kao rezultat diskusija u internet zajednici koja je insistirala da se ova dva procesa moraju zajedno sprovesti.
„Obe radne grupe bile su obavezne da direktno uključe mišljenja svih segmenata internet zajednice – od privatnih i nacionalnih registara domena, regionalnih internet registara IP brojeva i adresa i tehničke zajednice sa fokusom na protokole, standarde i bezbednost, preko zvaničnih predstavnika država u Savetodavnom komitetu država pri ICANN-u, do privatnog sektora, akademske zajednice i nevladinog sektora – što je neminovno proizvelo dugotrajan proces, rasut kroz onlajn komunikacije i nekoliko viđanja širom sveta tokom 2014. i 2015. godine. Iako je svega nekoliko meseci pre isteka roka izgledalo da većeg napretka još dugo neće biti, u junu 2015. dobila je sve predloge i zatražila od NTIA produženje roka od svega godinu dana kako bi kompletirala posao, što je bilo pozitivno iznenađenje za celu zajednicu“, rekao je za Marketing mrežu Vladimir Radunović, koordinator edukativnih i trening programa e-Diplomatije u Diplo fondaciji, koji će biti moderator prvog bloka o internet industriji na globalnom nivou na konferenciji DIDS 2016.
Prema njegovim rečima, NTIA je produžila rok do kraja septembra 2016. godine, a IGC je krajem oktobra 2015. objavila da je skoro završila predlog tranzicije IANA, i da se čeka još završetak rada Radne grupe za mehanizam odgovornosti ICANN-a, koji deluje da ima izgleda da uskoro bude kompletiran. „To bi značilo da bi Bord ICANN-a narednih meseci mogao proslediti kompletan predlog u NTIA, te da bi tranzicija mogla biti odobrena pre isteka novog roka. Rezultat tranzicije bi najverovatnije mogao biti da sâm ICANN bude taj koji dodeljuje trećoj partiji vršenje funkcije IANA i vrši nadzor nad tom delatnošću, umesto NTIA koja je do sada to formalno radila. Time se gubi direktan uticaj američke administracije na IANA funkciju i internet domene, jer se odluke u ICANN-u donose kroz niz radnih grupa raznih zajednica (tehničke, privatne, međudržavne i nevladine) i, kao što je najavljeno, dodatnih kontrolnih mehanizama od strane ovih zajednica, nametnutih kroz obavezujuće ugovore.
Komponenta koja ostaje nepromenjena, međutim, je što će ICANN i dalje ostati pod pravnom jurizdikcijom Amerike, gde se i nalazi“, objasnio je Radunović.
Međutim, kako kaže naš sagovornik, sam proces tranzicije, pa čak i ako bi se dodatno produžio, ne bi doneo mnogo rizika operativnosti Interneta. „Funkcionisanje Interneta je već sada, tehnički i organizaciono, distribuirano geografski i kroz mnogobrojne zajednice; u slučaju zloupotrebe od strane Amerike (npr. jednostrane odluke o brisanju neke zemlje sa Interneta) glavni rizik ne bi bio da Internet prestane da funkcioniše, već da se rasparča na mnogo manjih mreža – a što zapravo nije u interesu ni samoj američkoj ekonomiji.“
Rezultat tranzicije, međutim, jeste politički važan: u slučaju uspeha, stvorio bi se novi model globalnog upravljanja nad jednim zajedničkim globalnim resursom – model koji ne zavisi samo od država; u slučaju neuspeha, pak, ‘pokazalo’ bi se da višeakterski model zapravo nije moguć čak ni po pitanju Interneta, i da (verovatno) države, kao jedini legitinmo izabrani predstavnici građana, jedino mogu da obezbede da ne bude jednostranih poteza i zloupotreba bilo koje od velikih sila po pitanju upotrebe Interneta. „Kako stvari trenutno stoje, realniji je ipak ovaj prvi scenario, iako još uvek postoji veliki rizik da se, u jeku predizborne kampanje u Americi, pitanje IANA tranzicije dodatno ispolitizuje i ceo proces možda uspori (ili čak zakoči) od strane onih u Americi, a pre svega nekih republikanaca, koji su protivni NTIA odluci o IANA tranziciji generalno“, dodao je Radunović.
Slobodan Marković, savetnik za IKT politike i odnose sa internet zajednicom u RNIDS-u, rekao je za Marketing mrežu da je tranzicija jedan izuzetno komplikovan globalni proces u koji je uključen veliki broj aktera iz različitih interesnih grupa. „Ne samo da je bilo potrebno prevazići barijere u razumevanju problema, već osmisliti i metodologiju rada, rešavanja spornih pitanja i odlučivanja, kao i koordinacije između radnih grupa koje su radile na pojedinačnim pitanjima“, ocenio je Marković.
Prema njegovim rečima, pojednostavljeno govoreći, posao je podeljen u dve celine. Prva celina se bavila okvirom za funkcionisanje buduće IANA funkcije, odnosno njenim odnosom sa internet zajednicama koje se bave internet domenima, numeričkim adresama i parametrima internet protokola. Druga celina se bavi mehanizmima koji treba da obezbede veći nivo odgovornosti ICANN-a globalnoj internet zajednici u vremenu nakon prestanka nadzorne uloge Američkog ministarstva trgovine, odnosno njene Nacionalne administracije za telekomunikacije i informacije (NTIA).
Budući da još uvek nema jasnih naznaka završetka tranzicije, na pitanje – da li je na pomolu „rat za globalnu mrežu“, Marković je odgovorio: „Mislim da je Internet odavno prešao tačku na kojoj bi mogao da bude predmet nekog ‘osvajanja’. Svima je u interesu globalna, interoperabilna mreža, i nikome suštinski ne bi odgovaralo da uđe u otvoreni sukob sa ostalima, koji bi potencijalno vodio fragmentaciji Interneta. Tehnička infrastruktura će nastaviti da funkcioniše i evoluira kao i do sada, dok će države nastojati da urede ponašanje svojih građana i firmi na Internetu, do mere u kojoj im to bude politički, pravno i tehnički izvodjivo. Ono što za pet godina budemo nazivali ‘Internetom’ biće proizvod svih tih heterogenih uticaja.“
Kakav god ishod tranzicije bio, stručnjaci kažu da mi kao krajnji korisnici Interneta najverovatnije nećemo osetiti značajni efekte ishoda ovog procesa – na kraće staze. Na duže, međutim, može doći do toga da imamo još nesputaniji razvoj Interneta i opcija domena, kao i da i sami možemo direktno uticati – kroz aktiviranje u nekoj od brojnih ICANN zajednica – na buduće korake. „Ali, u slučaju neodrživosti eventualnog novog modela, moglo bi doći i do kraha ovog sistema te do rasparčavanja Interneta, ili ponovnog uplitanja Američke administracije (ili pak neke druge države). Ili može doći do toga da se domenski prostor oprezno širi i raspodeljuje kako ne bi došlo do raznih zloupotreba – kulturoloških, religioznih, bezbednosnih ili političkih – u varijanti ako novi model ne prođe pa države uzmu više maha. Na duže staze, dakle, ishod ovog procesa mogu osetiti svi – na bolje, ili na gore“, zaključio je Vladimir Radunović.
Više o ovoj temi čućete na konferenciji DIDS 2016.