Milica Lečić, Cluster Business Partner, Salveo CEE Group
Šta je za vas jedan dolar?
Za nekoga sitniš.
Za nekoga valuta.
Za nekoga nešto što se potroši i zaboravi.
Za mene, jedan dolar je bio poruka.
Čula sam da postoji verovanje da dolar u novčaniku donosi sreću. Pomislila sam kako je zanimljivo da sreća ima oblik i vrednost i zapitala se kada ću se naći na mestu gde mogu da dobijem taj jedan dolar.
Odgovor je stigao brzo.
Sutradan, moja mentorka je izvadila jedan dolar i stavila ga u moj novčanik. Bez velikih reči. Bez objašnjenja. Kao da je znala da prave stvari ne traže objašnjenje – samo prisutnost.
Ali taj dolar nije ostao u novčaniku.
Završio je u osećaju da vas neko vidi.
U hrabrosti da poverujete u sopstveni potencijal.
U sigurnosti da je u redu želeti više.
Jer to nikada nije bila priča o novcu.
Bila je to priča o slušanju, o pažnji i o liderstvu koje ne nameće, već prepoznaje.
U Salveu se takvo liderstvo živi kroz mentorstvo – bez velike galame, tiho, dosledno i ljudski. Kroz poverenje i stvaranje prostora u kome ljudi rastu.
Za nešto više od tri godine u Salveu promenila sam četiri pozicije. Ne zato što sam jurila promenu, već zato što je neko verovao da sam spremna. Zaro što je neko slušao.
Zato danas znam:
jedan dolar može biti sreća.
Ali samo ako iza njega stoje veliki ljudi.
Tamara Miladinović, Manager of Regional Operations, Salveo CEE Group
Nisam ni slutila da u prva dva kruga razgovora za posao sedim sa tri svoja buduća mentora – sa tri izuzetne osobe kojima danas dugujem najveću zahvalnost, kako za profesionalni, tako i za lični razvoj.
Moje Salveo putovanje počelo je pre nešto više od četiri godine na poziciji Medical Sales Representative, ali sam već na samom početku shvatila šta zaista znači imati mentora.
U prvim mesecima nakon završetka pandemije imali smo online sastanak tima, posvećen važnom pitanju – da li da krenemo u realizaciju pedijatrijskog skupa. Kao najnoviji član tima, prva sam dobila reč. Uz dozu opreza podelila sam mišljenje da možda još uvek nije pravi trenutak. Nakon mene većina kolega izjasnila se da skup treba da se održi i odluka je doneta u tom smeru.
Po završetku sastanka počelo je preispitivanje koje verovatno mnogi prepoznaju: da li sam pogrešila što sam iznela svoje mišljenje, da li sam „štrčala“ bez potrebe? Nekoliko minuta kasnije zazvonio je telefon – bio je to moj mentor sa jednostavnim, ali moćnim pitanjem: „Kako si?“
Usledio je razgovor u kome mi je objasnio koliko je važno da u timu postoje različita mišljenja. Zahvalio mi se što sam iskreno i argumentovano podelila svoj stav i jasno poručio da nema razloga da se zbog toga osećam loše.
Tada sam shvatila koliko je privilegija raditi u okruženju u kome „Kako si?“ nije fraza ni deo small talk-a, već izraz iskrene brige i empatije za tuđe emotivno stanje. Taj razgovor me je naučio da je u Salveu različito mišljenje dobrodošlo – otvoren dijalog se podstiče, a autentičnost se ceni, čak i kada dolazi od najmlađeg člana tima.
Kroz kasniju ulogu Area Managera u OTC timu, a danas kao Manager of Regional Operations CEE Group, trudim se da tu kulturu živim svakog dana: da se svaki glas čuje, da ljudi znaju da iza njih stoji neko ko veruje u njih i da pitanje „Kako si?“ zaista znači – tu sam za tebe.
Sanja Lončar, Key Account Manager for HCPs, Salveo Srbija
Kroz svoj profesionalni razvoj imam privilegiju da radim sa mentorom koji me usmerava, poštujući moj individualizam, način razmišljanja i potrebe.
Tokom rada nije uvek bilo lako doneti najbolje odluke koje balansiraju moje profesionalne afinitete i interese kompanije. Ipak, uz podršku i poverenje koje svakodnevno dobijam mnogo mi je lakše i podsticajnije da zajedno nađemo najbolja rešenja, kako za mene lično, tako i za kompaniju.
„Ništa ne brini, Sajči, rešićemo to!“ – su reči koja mi pružaju sigurnost i osnažuju me u donošenju odluka.
Zahvalna sam što rastem zajedno sa svojim mentorom, koračajući sigurno i hrabro ka novim i velikim projektima.
RASTE I RASTE I RASTEmo ZAJEDNO!
Dejan Švabić, Business Unit Manager, Salveo Srbija
Moj razvojni put u Salveu u velikoj meri je oblikovala mentorka koja je u meni videla više nego što sam tada video sam. Njena podrška često je stajala u samo jednoj rečenici: „Imaš 5 minuta?“ – kratko pitanje iza kog su se krile najvažnije smernice, hrabrenja i odluke koje su me gurale napred.
Kroz te male, ali presudne trenutke naučio sam da verujem sebi, da ne čekam savršene okolnosti i da svaki korak, ma koliko mali izgledao, može da bude prelomni. Upravo to iskustvo probudilo je u meni želju da i sam budem takav oslonac drugima – da stvaramo okruženje u kojem se potencijal prepoznaje, podrška pruža na vreme, a rast postaje zajednička vrednost.








