today-is-a-good-day
Together, we create! Together, we transform! Together, we empower! Together, we inspire! Together, we connect! Together, we grow! Together, we create! Together, we transform! Together, we empower! Together, we inspire! Together, we connect! Together, we grow! Together, we create! Together, we transform! Together, we empower! Together, we inspire! Together, we connect! Together, we grow!

PROJEKAT

spot_img

ISPRATI

Bitka za digitalizaciju

Kratak raport iz etra Srbije glasi – preživeo je RRA, a preživeće i RTS i RTV! Visoku avgustovsku temperaturu u srpskom etru protekle nedelje podigla je odluka Saveta Republičke radiodifuzne agencije (RRA) da frekvenciju K5 za zemaljsko emitovanje televizijskog programa, slobodnu posle oduzimanja dozvole TV Avala, ne dodeli pretendentima, televizijama Nova i Kopernikus. Iako je takav rasplet sve do dana D, petka 9. avgusta izgledao gotovo nemoguć, uskoro će postati put za ubrzavanje digitalizacije.
Drugo podizanje temperature, doduše još lagano zagrevajuće, doneli su prednacrti dugo očekivanih i na više mesta krčkanih zakona o elektronskim komunikacijama i javnim servisima. Zvaničnih primedaba još nema, jer se paragrafi pročešljavaju na svim zainteresovanim mestima, ali veliku pažnju izaziva činjenica da prelazak, tačnije povratak na budžetsko finansiranje dva javna servisa, Radio-televizije Srbije (RTS) i Radio-televizije Vojvodina (RTV), tim predlogom nije oročen, kako je najavljeno, na dve godine. Šlag na medijsku elektronsku tortu stavljen je presudom državi Srbiji da SOS kanalu isplati 650 miliona dinara zbog neispravne frekvencije dodeljene 2006. godine. No, krenimo redom.
FREKVENCIJA: Posle dva većanja iza zatvorenih vrata i čitavog meseca vaganja, Savet RRA nije dodelio nacionalnu televizijsku frekvenciju koja je ostala upražnjena gašenjem TV Avala. Nijedan od kandidata nije dobio dovoljan broj glasova (pet), već samo po dva (Nova), odnosno tri (Kopernikus Svet plus 3).
Prema nezvaničnim informacijama oba konkurenta su bliska najjačoj stranci SNS, s tim što je iza Nove nemački kapital, dok je Kopernikus “ispravno politički profilisan”, pa se zato i očekivala “po naredbi” dodela frekvencije. Posebno posle sednice prethodne nedelje na kojoj je opomenut Pink – a dodela odložena zbog još jednog pregledanja konkursnog materijala. Među upućenima i “upućenima” tipovalo se ko je jači, spekulisalo ko je (u RRA) potplaćen ili umiren drugim sredstvima i slično tome. Među one koji su navodno s druge strane (novčanika) nisu apostrofirani samo politički aktivisti, već i emiteri sa nacionalnom frekvencijom kojima pojavljivanje novog konkurenta u ionako prenaseljenom etru uopšte nije milo.
Atmosfera nagađanja, napokon, izrodila je i pitanje kome treba RRA ako samo aminuje političke i finansijske zahteve? Pitanje je bilo potcrtano i višenedeljnim odlučivanjem kako (i da li uopšte) kazniti Pink zbog zloupotrebe programa za obračune sa “protivnicima”, mada nije jasno po kom su osnovu jedne dnevne novine (Blic) protivnička strana.
Kazna Pinku u vidu opomene – i njeno poštovanje još više – još su za koji stepen digli temperature pre odlučivanju o frekvenciji K5. Istina, ni pet dana po za mnoge iznenađujućoj odluci nema detaljnog obrazloženja zašto Srbija nije dobila još jednog moćnog nacionalnog emitera kad je već konkurs raspisan uprkos protivljenju, mada je bolje reći neslaganju Ministarstva za trgovinu i telekomunikacije i Ratela, nacionalne agencije za telekomunikacije.
Doduše, odluka još nije konačna pošto teče žalbeni rok, pa je sa zada jasno samo to što je javno kazao predsednik RRA vladika – manjak glasova. Inače, Nova i Kopernikus mogu ponovo da konkurišu za dodelu nacionalne frekvencije za terestijalno (zemaljsko) emitovanje ukoliko bude ponovljen konkurs, ali po svemu sudeći to se neće dogoditi. Ministarstvo je u ponedeljak ostalim ministarstvima prosledilo na mišljenje Pravilnik o raspodeli frekvencija, koji je praktično uvod u ozbiljnu digitalizaciju i biće usvojen po okončanju postupka u RRA.
“Moramo da poštujemo zakon i rokove za žalbu emitera koji nisu dobili dozvolu i kad taj postupak bude okončan Pravilnik ćemo i formalno potpisati i stupiće na snagu”, kaže za Novi magazin resorni ministar Rasim Ljajić.
Formalno-pravno raspisivanje konkursa, objašnjava on, u skladu je sa zakonom, ali mnogo je celishodnije tu frekvenciju iskoristiti za digitalizaciju koja se mora okončati do 2016: ”Zahvaljujući toj frekvenciji do kraja godine inicijalnom digitalnom mrežom možemo da pokrijemo 70-80 odsto domaćinstava. Za građane to znači bolji kvalitet tona i slike, veću mogućnost izbora novih usluga i servisa, veći izbor kanala, veću ponudu specijalizovanih kanala, recimo za starije. Za državu znači da ispunjava preuzetu obavezu digitalizacije i mogućnost da prodajom oslobođenog spektra pre svega mobilnim operaterima ostvarimo dodatni prihod. Sledeće godine to bi moglo biti sto miliona evra”.
Sledeći potez je u rukama Ministarstva, na šta je ukazao i vladika Porfirije. Prilog plus dodao je i otpravnik poslova Delegacije Evropske unije u Srbiji Adrijano Martins apelom na Ministarstvo da sve slobodne televizijske frekvencije iskoristi za digitalizaciju. U pismu poslatom u utorak Ljajiću Martins navodi da EU u potpunosti podržava napore Ministarstva u procesu digitalizacije i poziva na probno testiranje digitalnog signala. “Nedostatak slobodnog prostora u spektru predstavljao je jednu od glavnih briga od početka našeg zajedničkog projekta podrške procesu digitalizacije. Kako je sada jasno da javni konkurs za dodelu dozvole nije uspeo, smatramo da su ispunjeni uslovi da se frekvencije iskoriste za nastavak digitalizacije”, navodi Martins, podsećajući da je završetak digitalizacije međunarodna obaveza Srbije, kao i jedan od uslova za ulazak u EU.
Srbija je preuzela obavezu prema Međunarodnoj uniji za telekomunikacije (ITU) da proces prelaska na digitalno emitovanje televizijskog programa završi u predviđenim rokovima, kao i da primeni Strategiju za prelazak sa analognog na digitalno emitovanje radio i televizijskog programa kako bi ispunila obaveze iz Poglavlja 10 u pristupnim pregovorima, podseća funkcioner EU. Martins nije propustio da pomene instaliranje preostale opreme za digitalizaciju pribavljene kao deo pomoći Srbiji iz pretpristupnih fondova EU vredne 10,5 miliona evra.
ZAKONI: Paralelno sa dramom u RRA, Ministarstvo kulture i informisanja, takođe nadležno za etar, poslalo je prednacrte zakona o elektronskim komunikacijama i o javnim servisima u javnu raspravu. Preciznije, poslaće ih ovih dana, mada je postavljanje tih tekstova na sajt Ministarstva “iznebuha” izazvalo podosta sumnji. Naime, tekstovi zakona (dva, ne jednog kako je prvobitno planirano) razlikuju se od predloška koji je mesecima pravila Radna grupa, o čemu je Novi magazin u više navrata opširno pisao. Medijski zakoni, da podsetimo, kao i digitalizacija preka su obaveza sa evropske agende, a rokovi predviđeni Medijskom strategijom za njihovo usvajanje već su istekli u martu. Novi rok je, kako nezvanično saznajemo, septembar. To je uostalom poslednji trenutak da parlament usvoji novo medijsko zakonodavstvo ako Srbija ima nameru da ispuni zadatak, obećanje i obavezu da pređe na novi sistem finansiranja u ovoj oblasti i započne konačno vlasničko napuštanje medija. Taj paket ima tri zakona – osim ova dva, i tzv. krovno o medijima (postojeći je o javnom informisanju), čiji je nacrt već prošao javnu debatu.
Prema rečima pomoćnika ministra za informisanje Dragana Kolarevića, Prenacrt zakona o elektronskim komunikacijama će u javnu raspravu ući krajem meseca, a nedelju-dve kasnije i Prednacrt zakona o javnim servisima.
“Mi smo hteli istovremenu raspravu, ali to ne dozvoljavaju pravila”, kaže Kolarević za Novi magazin, dodajući da će javnu raspravu, kao i Nacrt zakona o medijima, raditi Ministarstvo i OEBS. Na pitanje zašto u tekstu o javnim servisima nema najavljenog roka od dve godine budžetskog finansiranja RTS i RTV, Kolarević odgovara da je reč o pravničkom tumačenju: “Pravnici kažu da se to ne može regulisati prelaznim i završnim odredbama, već da se to pitanje mora regulisati izmenama i dopunama zakona koji će biti donet za dve godine”.
Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) jedino je za sada izrazilo rezerve povodom početka javne rasprave, insistirajući na poštovanju procedure, uključujući imena i prezimena (institucionalno, ne personalno, mada ni to nije bez značaja): “Neophodno je da se zna ko je sačinio predloge o kojima ćemo raspravljati. Ukoliko su to stručne službe Ministarstva kulture, to treba da bude jasno naznačeno. Treba, takođe, da znamo da li je Ministarstvo formiralo neku radnu grupu ili su radili određeni stručni saradnici Ministarstva kojima je ministar izdao nalog”.
Prema informacijama Novog magazina, prednacrt o javnim servisima nije dobio paraf stručne službe u Ministarstvu – što ne mora biti greh, ali jeste značajan podatak. “Veliki problem u prednacrtu je praktično finansijska uloga RRA, odnosno Regulatora kako bi trebalo ubuduće da se zove Agencija, u odnosu na javne servise”, kaže potpredsednik NUNS-a Dragan Janjić.
Medijska zajednica, prema njegovim rečima, još nema razrađene primedbe, ali ima jedinstven stav da treba biti odgovoran i oprezan. NUNS, međutim, upozorava i na kršenje ustavnih odredaba davanjem finansijskih ingerencija regulatornom telu. Za razliku od NUNS-a, prema rečima predsednice Udruženja novinara Srbije Ljiljane Smajlović, UNS nije do sada našao takvu zamerku, ali ima drugu – neprecizno planirano finansiranje javnog servisa koje može biti osnov za kontrolu RTS-a i RTV-a. Ona se, kako je izjavila u Jutarnjem programu RTS-a, zalaže da se jasno kaže koliko će godina (pet?) biti finansirani javni servisi iz budžeta i da unapred znaju koliko će i kada novca dobiti.
Prva analiza pravnika ANEM-a – koji je kao asocijacija elektronskih medija životno zainteresovan za ova dva zakona – ukazuje na nekoliko ključnih problema. Uz napomenu da su oba nacrta dobra polazna osnovu za javnu raspravu, Miloš Stojković navodi bitne zamerke: “Osnov za Zakon o elektronskim medijima je Direktiva EK o audio-vizuelnim medijskim servisima i prednacrt je u velikoj meri prati, ali pojedina rešenja implementira na način da se daju prevelika ovlašćenja Regulatoru”.
Posebno je sporna, kaže, odredba kojom Regulator sprovodi kontrolu nad Internet portalima radio i TV emitera, pozivajući se na obavezu zaštite maloletnika, zabranu govora mržnje i slično, Iistu kontrolu nad samostalnim elektronskim izdanjima i online verzijama štampanih glasila sprovodi Ministarstvo”. Zasnivanje same nadležnosti je sporno, kaže Stojković, može ograničiti pravo na slobodu izražavanja na Internetu bez opravdanog razloga: “Naš slučaj nije u potpunosti identičan sa mađarskim, ali je ista tendencija da se online portali na silu smeste u ‘kalupe’ tradicionalnih medija.”
Tako, praktično, svako može u svakom trenutku prijaviti portal koji ima “skladište” informacija iako Zakon kaže da se nedolični sadržaj (u tradicionalnim medijima) može prijaviti najkasnije 30 dana od objave. ANEM se zalaže za primenu Zakona o javnom informisanju uz promovisanje samoregulacije u oblasti Interneta.
Takođe, traži razdvajanje upravne i izvršne funkcije u Savetu Regulatora – čiji će članovi ubuduće imati godinu dana kraće mandate nego sadašnjih pet godina. To znači da isti čovek ne može biti predsednik saveta i direktor RRA, jer je to nedemokratski i “daje prevelika ovlašćenja jednoj osobi i uz to onemogućava Savet da se izjasni o poslovima koje predsednik obavlja kao direktor. Ima i dodatnih zamerki, pošto Prednacrt ulazi u oblast oglašavanja (zabrana reklamiranja duvana…) koja je u nadležnosti Ministarstva spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija (koje radi novi zakon). Sporna sa stanovišta ANEM-a je i nedozvoljena koncentracija vlasništva. Posebna zamerka na Prednacrt zakona o javnim medijskim servisima jeste njihovo budžetsko finansiranje, suprotno medijskoj strategiji.
“Posebno su sporna pojedina rešenja koja mogu značajno uticati na nezavisnost javnih servisa. Konkretno, radi se o odredbi po kojoj se finansiranje RTS-a i RTV-a određuje ugovorom za svaku godinu i da se deli na 12 rata. Odredba člana 39. je tako široko postavljena da postoji mogućnost uslovljavanja i političkih pritisaka”, kaže Stojković.
Nije jasno ni kako se ukidaju javni servisi jer predviđeno “ukidanje zakonom” može da se zloupotrebi, a posebne zamerke su na to što praktično nema gornje granice za umnožavanje programa javnih servisa, što nas vraća na kršenje Medijske strategije i – digitalizaciju. “Novi programi se mogu uvoditi tek po prelasku na digitalno emitovanje, a drugo davanje neograničene mogućnosti za osnivanje novih programa može da ima značajne implikacije na slobodnu konkurenciju na medijskom tržištu“, upozorava Stojković. Posebno poglavlje koje sledi u javnoj raspravi biće status regionalnih i lokalnih javnih servisa čije se ukidanje praktično predviđa.
„Medijska zajednica će insistirati na osnovnim postulatima, izlasku države iz vlasništva u medijima i projektnom finansiranju“, ističe Janjić.

Šest emitera i javni servis
Dozvolu za emitovanje programa na čitavoj teritoriji Srbije 2006. godine dobile su televizije B92, Pink, Foks, Avala i Košava/Hepi (po pola). U međuvremenu ugašene su Košava I Avala, a Foks je prava prodao Prvoj. Program na čitavoj teritoriji Srbije emituje i javni servis RTS, na dva kanala. Mnoštvo nacionalnih emitera “umnoženo” je ekonomskom krizom, pa se vrednost ovog tržišta procenjuje na jedva stotinjak hiljada evra, 50 odsto manje nego pre tri godine. Istovremeno, naplata pretplate za RTS je pala na manje od 30 odsto, pa je opstanak svih emitera pod upitnikom.

Kratak kurs digitalizacije
Kada će domaćinstvu biti omogućen digitalni prijem zavisi od mesta gde živite. Datum isključivanja analognog TV signala i prelaska na digitalnu televiziju biće za svaki region najavljen devet meseci unapred. Zna se da je Potpisivanjem sporazuma na Regionalnoj konferenciji o radio komunikacijama 2006. u Ženevi Srbija preuzela obavezu da pređe na digitalno emitovanje programa najkasnije do 17. juna 2015. godine.
Prelazak na digitalnu televiziju jeste proces isključivanja analognog televizijskog signala u Srbiji i njegova zamena novim, digitalnim TV signalom. Ovaj proces se tiče isključivo onih građana koji primaju TV signal posredstvom antene. Domaćinstva u kojima se TV program prati na taj način moraće da prilagode svoje postojeće TV prijemnike tako što će kupiti odgovarajući STB ili će morati da kupe adekvatan televizor. Ukoliko Srbija ne pređe na digitalnu televiziju, osim što bi bila u tehnološkom zaostatku za drugim zemljama, digitalni signal iz susednih zemalja bi ometao postojeći analogni signal.
Građanima će digitalizacija omogućiti bolji kvalitet zvuka i slike, raznovrsniji sadržaj, više televizijskih programa (u standardnoj SD i visokoj HD rezoluciji), nove usluge za osobe sa invaliditetom i za starije osobe i unapređene dodatne usluge (npr. mogućnost izbora prevoda i titlova). Priprema podrazumeva nabavku set-top box – STB, uređaja koji ima ulogu da obradi digitalni signal koji je primljen preko antene i prilagodi ga prikazivanju na TV prijemniku (izvor: http://www.digitalizacija.rs/). Svaki televizor se “prilagođava” konvertorom signala (STB). Za prijem signala potrebno je da se antena usmeri ka najbližem predajniku. U mestima koja su bliže predajniku prijem je moguće ostvariti i sobnom antenom.

Nastavak teksta pročitajte na sajtu Evropske opservacije za novinarstvo.

Autor: Jelka Jovanović

PROJEKAT

spot_img

Anketa

Koji projekat Marketing mreže Vam je omiljen ili se rado u njega uključujete?

Oceni tekst

0,00 od 5
1 Star2 Stars3 Stars4 Stars5 Stars
Loading...

Povezani tekstovi

1 KOMENTAR

  1. RRA je na istoj toj sednici na kojoj nije dodeljena nacionalna frekfencija dodelila lokalnim i regionalnim emiterima dozvole. Medju njima su i piratske divlje radio rv stanice. Ali to nikoga ne zanima i o tome niko niti pise niti komentarise. Npr data je dozvola piratu iz Topole OpTop radiju kome je rra oduze dozvolu i koja i dalje radi nelegalno.

POSTAVI KOMENTAR

Molimo unesite Vaše ime
Molimo unesite Vaš komentar!